Traka koja ne postoji

Postoji jedna traka na balkanskim putevima koju nijedan inženjer nije nacrtao, nijedan zakon ne priznaje — a opet, svaki dan je puna. To je traka s desne strane. Ona između normalne trake i bankine. Ili ona uska praznina između dva automobila u gužvi. Netko će je uvijek „pronaći" i proći kroz nju, uvjeren da je otkrio tajnu prečicu koju svi ostali smatraju preglupima da je vide.

Ako si vozio kroz Skoplje u špici, ili po autoputu prema moru, poznaješ scenu. Hajde da je pogledamo iskreno — i da odgovorimo na pitanje koje svi mislimo: je li to cool, ili samo glupo?

Motoristi: gospodari nepostojeće trake

Prvo, motori. Stojiš u koloni, ne pomičeš se, i odjednom — brbrbrbr — pored tebe, na deset centimetara od retrovizora, prolazi motor između traka brzinom koja nema logike. Držiš srce. On je već trideset metara naprijed i filtrira se između sljedeća dva automobila.

Hajde da budemo fer: u gužvi, filtriranje s motorom ima smisla i u mnogim zemljama je dozvoljeno. Problem nije filtriranje. Problem je brzina i nepredvidivost — kada motor iznenada dođe s desne strane, iz mjesta gdje nijedan vozač ne gleda, brzinom dvostruko većom od prometa. Tada motociklist nije brz. On je nevidljiv. A nevidljivo na cesti je smrtonosno.

Vozači automobila: „ali traka je bila slobodna"

Zatim dolaze automobili. Autoput, lijeva traka zagušena, desna traka slobodna — i netko odlučuje da je desna traka sada „traka za pretjecanje". Proleti s desne strane, uvlači se ispred tebe, i nastavlja kao heroj.

Odbrana je uvijek ista: „Ali traka s desne strane je bila slobodna, zašto bih čekao?" Zato što desna traka nije za pretjecanje, prijatelju. Ona je za vožnju i izlaz. Kada pretječeš s desna, iznenađuješ svakoga tko želi izaći, svakoga tko se vraća u svoju traku, i svakoga tko jednostavno ne očekuje da netko doleti s te strane.

Zašto izgleda cool (a zapravo nije)

Postoji nešto u tome što te tjera da se osjećaš brzim i snalažljivim. Svi stoje, ti se krećeš. Svi čekaju, ti si pronašao način. Na trenutak, osjećaš se kao da si pobijedio igru.

Ali evo istine: pretjecanje s desne strane nije vještina — to je kockanje. Sa svakim prolaskom s desne strane, kladiš se da nitko neće otvoriti vrata, neće izaći, neće promijeniti traku. I jednog dana, netko će to učiniti. Tada „cool" traje sekundu, a posljedice — mnogo duže.

Mala matematika „prednosti"

• Pretječeš pet automobila s desna. Štediš… možda deset sekundi.
• Rizikuješ sudar, kaznu, i u najgorem slučaju — nečiji život.
• Na sljedećem semaforu, opet ste jedan do drugog. Uvijek ste.

Deset sekundi koje „dobiješ" nikada ne vrijede koliko misliš. Balkanska špica se ne pobjeđuje pretjecanjem s desna — preživljava se s strpljenjem.

Gdje smo zapravo?

Isti paradoks kao i s parkiranjem: kada ja pretječem s desna, to je zato što žurim i traka je bila slobodna. Kada ti radiš isto, opasan si manijak. Svi to osuđujemo, gotovo svi smo to radili.

Nismo loši vozači. Samo smo nestrpljivi. I zaboravljamo da cesta nije utrka gdje se svi bore za svoju sekundu — nego prostor koji dijelimo s stotinama ljudi koji žele samo jedno: da stignu kući živi.

Mala poanta na kraju

Nije cool. Nikada nije bilo. Ono što izgleda kao snalažljivost je zapravo najčešći uzrok sudara bočnim udarcem i oborenih motociklista. Ako voziš motor — budi vidljiv, ne nevidljiv. Ako voziš auto — drži desnu traku za vožnju i izlaz, ne za pretjecanje.

Balkan neće postati Njemačka preko noći. Ali sljedeći put kada ti padne na pamet da proletiš s desna kako bi „dobio" nekoliko metara — sjeti se da ti metri ne vrijede ni jedne hitne pomoći, ni jednog oborenog motociklista, ni jedne obitelji koja čeka nekoga kod kuće.

Vozi pametno — stigni živ

RoadRadar ti pomaže da budeš svjesniji vozač — s upozorenjima u stvarnom vremenu o kamerama, policijskim kontrolama i opasnostima na putu. Što manje iznenađenja, to manje iskušenja da „snalažeš" s desna.

Preuzmi RoadRadar i pridruži se zajednici vozača koji paze jedni na druge — jer pravi cool vozač je onaj koji stiže kući sigurno, a ne onaj koji je prošao s desna.